Skica za osobnu grešku

Rad ima pseudodokumentarnu formu: stvara fiktivnu osobu čije je radno sredstvo računalo. Predočeni su nam metapodaci o pokretima njezine ruke po ekranu tijekom jednog tjedna, prikazani kao grafikon. Susrećemo je na djelić minute, dok zastaje u kadru. Videi su usredotočeni isključivo na njezinu ruku koja počiva uz tijelo, onaj dio tijela koji je aktivno uključen u njezin rad. U prvom videu vidimo je u trenutku pokušaja opuštanja, dok se prepušta slobodnom vremenu i prirodnom krajoliku, a izdajnički trzaj prsta otkriva taj trenutak kao suprotnost njezinoj svakodnevnoj rutini. U drugom videu, dok stoji na semaforu, ritmični zvuk semafora upućuje na tehnologiju kao okolinu u kojoj ona boravi, gdje se vrijeme i pokret mjere, organiziraju, vrednuju i razmjenjuju.

Prst koji se trza, možemo slobodno pretpostaviti, toga je dana kliknuo oko 8000 puta — pojedinačni pokret radnice postao je sićušan, ali se broj pokreta povećao. Uz tijelo preobraženo u dodiru sa strojem, treći element uvodi jezik održavanja tijela kojim se ta preobrazba suzbija ili olakšava. Rad je vježba u istraživanju posljedica racionalnosti, onako kako se ona odvija na tijelu radnice. Takve posljedice, poput sindroma prenaprezanja (RSI), nastoji smjestiti u temeljnu logiku optimizacije, a ne u njezino zatajenje. Drugim riječima: „Svaka tehnologija nosi vlastitu negativnost, koja se izumljuje u isto vrijeme kad i tehnički napredak”.

Detalji

tehnički podaci: instalacija, 2 x video sa zvukom, digitalni tisak
dimenzije: promjenjive
izložbeni pogledi: Degrees of Freedom: Human, Robot And The Medium of Automation, Designhuis, Eindhoven 2017.

Izlagano

  • Degrees of Freedom: Human, Robot and the Medium of Automation, mentor: Bassam El Baroni, Dutch Art Institute, Designhuis, Eindhoven, 18. – 28. svibnja 2017.

Povezano

Fokus Grupa